ZAGREB
Lako je ilustrirati Zagreb koristeći podatke iz turističkih vodiča, spomenuti one glavne točke koje nose osobitu povijesnu ili kulturnu vrijednost, ono što, barem s vizualne strane, konstruira identitet Zagreba. Jezgru Zagreba čine njegove dvije najstarije povijesne jezgre, Kaptol s katedralom te Gradec, koje se u prvoj polovici 19. stoljeća spajaju u jedan grad, Zagreb. Glavni gradski trg, koji nosi ime po hrvatskom banu Jelačiću, bio je od davnina sajmište i društveno okupljalište građana i Kaptola i Gradeca te tu funkciju čuva i danas, kada se Zagreb proširio daleko iza rijeke Save, koja je činila njegovu prirodnu granicu. Ono što čini prepoznatljive slike Zagreba su uske gornjogradske uličice sačuvanih građevina s kraja 18. ili početka 19. stoljeća, s brojnim kafićima i malim buticima te historicizam Donjeg grada, sa širokim ulicama i sjenovitim parkovima. Vanjština je povijesnog Zagreba ukorijenjena u kulturni krug u kojem je nastajala, prateći trendove u ostalim većim centrima srednje Europe.
No, ono što zaista čini Zagreb je njegov jedinstveni duh, koji nijedna razglednica sunčanog Zrinjevca, vreve na centralnom gradskom trgu pod okom stamenog bana Jelačića ili visoke neogotičke katedrale ne može u potpunosti dočarati. Oduvijek tvrdim da svaki grad ima svoj vlastiti duh, neku atmosferu koja ga čini jedinstvenim i pobuđuje neke osobite osjećaje u onome koji u njemu boravi. Vjerojatno se radi o specifičnoj kulturi življenja, koju u Zagrebu čini kombinacija povijesnih i geografskih parametara koji uvjetuju neku osobitu lokalnu kuhinju, lokalnu arhitekturu, lokalnu umjetnost, lokalne običaje s kozmopolitizmom koji je svojstven centru jedne države i u koji se, tijekom godina, slilo ljudi iz različitih krajeva i koji su ga, noseći svoje običaje, obogatili. Ja sam u Zagreb došla na studij zbog čega sam ga, s obzirom na svoju tadašnju dob, otkrivala onda kad sam otkrivala i sebe. Zagrebačke ulice, trgovi, parkovi, kafić i kina čine kulise za brojna lijepa sjećanja, ne samo moja. Srž zagrebačkog duha čine ljudi, koji stvaraju svoja vlastita sjećanja unutar njegovog tkiva već cijeli niz stoljeća.
Palmira Krleža, University of Zagreb
