<\/p>\n
ALI ONDA ME ZASVRBE LE\u0110A<\/strong><\/p>\n <\/p>\n no\u0107u dok zami\u0161ljam na\u0161e razgovore<\/p>\n oko nas je snijeg<\/p>\n a ja imam ruke nevinije od svojih<\/p>\n ka\u017eem ti da me nisi stigao upoznati<\/p>\n ali da ja tebe poznajem od malena<\/p>\n bio si u mojoj prvoj pjesmi kao sjeme<\/p>\n do na\u0161eg prvog susreta narastao u stablo sekvoje<\/p>\n ka\u017eem tebi bih oprostila i sme\u0111e hla\u010de<\/p>\n spavanje na desnoj strani kreveta<\/p>\n ako mi ukrade\u0161 anatomski jastuk<\/p>\n jer kad legne\u0161 pored mene sve je \u017euto<\/p>\n i sunce nas gleda kroz rupe u roletama<\/p>\n iako je no\u0107 iako je ve\u0107 mjesecima prosinac<\/p>\n kad god zaustim ni\u0161ta ti ne ka\u017eem<\/p>\n jer \u0107e\u0161 zaboraviti da smo se sreli<\/p>\n jer ne \u017eelim da me nosi\u0161 sa sobom<\/p>\n ponekad no\u0107u dok imam vi\u0161e hrabrosti<\/p>\n ka\u017eem ti da si sredina mjeseca<\/p>\n iako te sre\u0107em samo no\u0107u ti si rano jutro<\/p>\n i tvoje su o\u010di zapele u djetinjstvu<\/p>\n poku\u0161ao si iza\u0107i iz moje pjesme<\/p>\n kao iz kafi\u0107a u fajrunt<\/p>\n pljesnuo rukama i rekao kamo dalje<\/p>\n \u010dekala sam te na kraju stranice<\/p>\n i rekla ti ja sam lara mitrakovi\u0107<\/p>\n to je moje ime<\/p>\n ali molim te zaboravi ga zaboravi ga<\/p>\n s tobom sam ionako samo dodir<\/p>\n ovaj krevet je pla\u017ea i ako za\u017emiri\u0161<\/p>\n mo\u017eda \u0107e\u0161 vidjeti kako plutam<\/p>\n jednom kad zaronim ispri\u010dat \u0107u ti<\/p>\n koliko sam puta htjela napisati:<\/p>\n sve je u redu<\/p>\n i dobro mi je kad sam sama<\/p>\n ali onda me zasvrbe le\u0111a na mjestu<\/p>\n koje ne mogu dose\u0107i<\/p>\n pa bi bilo dobro da su ovdje<\/p>\n ba\u0161 tvoje ruke<\/p>\n <\/p>\n