{"id":1125,"date":"2018-11-13T09:06:47","date_gmt":"2018-11-13T08:06:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.phil.uzh.ch\/elearning\/blog\/slavicumpress\/?p=1125"},"modified":"2022-08-16T12:04:20","modified_gmt":"2022-08-16T10:04:20","slug":"utjecaj-i-s-turgeneva-na-poetiku-j-leskovara-na-primjeru-usporednog-citanja-dnevnika-suvisnog-covjeka-i-s-turgenev-i-misli-na-vjecnost-j-leskovar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/2018\/11\/13\/utjecaj-i-s-turgeneva-na-poetiku-j-leskovara-na-primjeru-usporednog-citanja-dnevnika-suvisnog-covjeka-i-s-turgenev-i-misli-na-vjecnost-j-leskovar\/","title":{"rendered":"Utjecaj I. S. Turgeneva na poetiku J. Leskovara na primjeru usporednog \u010ditanja – Tea Radovi\u0107"},"content":{"rendered":"

 <\/p>\n

UTJECAJ I. S. TURGENEVA NA POETIKU J. LESKOVARA NA PRIMJERU USPOREDNOG \u010cITANJA: DNEVNIKA SUVI\u0160NOG \u010cOVJEKA (I. S. TURGENEV) I MISLI NA VJE\u010cNOST (J. LESKOVAR)<\/strong><\/p>\n

Ivan Sergeevi\u010d Turgenev uvelike je obilje\u017eio hrvatsku knji\u017eevnost XIX. stolje\u0107a. Pokazuje nam to i \u010dinjenica da je skoro cijelo njegovo stvarala\u0161tvo prevedeno na hrvatski ve\u0107 za autorova \u017eivota (Badali\u0107 1972: 289), a \u201esr\u017e hrvatskog knji\u017eevnog realizma zadojena je i hranjena sokovima turgenjevskog realizma\u201c (isto: 293). O njegovom se utjecaju uglavnom pisalo deklarativno; knji\u017eevna je kritika XIX. stolje\u0107a u grubim crtama isticala poeti\u010dke elemente njegovog stvarala\u0161tva koje je hrvatska knji\u017eevnost prihvatila, dok je dvadesetostoljetna knji\u017eevna povijest uglavnom nabrajala autore koji su preuzimali turgenjevske knji\u017eevne obrasce ili njihove elemente. Detaljnije komparativne studije proveli su samo Josip Badali\u0107 i Aleksandar Flaker, a ovim radom poku\u0161at \u0107emo dati i na\u0161 doprinos komparativnom istra\u017eivanju hrvatske i ruske knji\u017eevnosti.<\/p>\n

Hrvatska novelistika u drugoj polovici XIX. stolje\u0107a<\/strong>
\nKnji\u017eevni oblici hrvatskog narodnog preporoda, sa svojom tendenciozno\u0161\u0107u i didakti\u010dno\u0161\u0107u, ve\u0107 su u 60-im godinama XIX. stolje\u0107a po\u010deli gubiti svoju glavnu funkciju. Knji\u017eevna kritika toga desetlje\u0107a pi\u0161e o tome kako (pseudo)povijesne teme s ljubavnim zapletima publici vi\u0161e nisu zanimljive i tra\u017ee da se knji\u017eevna produkcija okrene suvremenijim temama. Knji\u017eevnost je od 30-ih do 50-ih godina svoju funkciju ostvarivala u kontekstu nacionalno-politi\u010dkog pokreta s jednim ciljem, a to je bu\u0111enje nacionalne svijesti. Svijest o pripadnosti naciji oblikovala se konstruiranjem povijesnog kontinuiteta nacije, u \u010demu je jednu od klju\u010dnih uloga odigrala upravo knji\u017eevnost. Ljubavni su zapleti hrvatskih novela i romana trebali privu\u0107i publiku svojom trivijalno\u0161\u0107u, \u0430 (pseudo)povijesne fabule, koje su te ljubavne zaplete pratile, obavljale su didakti\u010dnu funkciju pou\u010davanja \u010ditateljstva o slavnoj hrvatskoj pro\u0161losti i samim time doprinosile stvaranju nacionalnog ponosa. Sasvim je jasno da se nakon trideset godina takve knji\u017eevnosti javio zahtjev za novitetima u knji\u017eevnoj produkciji, na koji hrvatska knji\u017eevnost nije imala adekvatan odgovor. August \u0160enoa 1865. godine u svom \u010dlanku Na\u0161a knji\u017eevnost kritizira hrvatsku novelistiku te pi\u0161e o tome kako hrvatski novelisti za svoje novele umjesto novelisti\u010dkog biraju epski doga\u0111aj. Kao pravilan odabir on navodi izbor suvremene teme koja odgovara zahtjevima \u017eanra i na to poziva svoje suvremenike (\u0160enoa, cit. po Flaker 1968: 85).
\nUpravo u trenutku krize hrvatske knji\u017eevnosti, posebice novelistike, Josip Mi\u0161katovi\u0107 po\u010dinje prevoditi djela Ivana Sergeevi\u010da Turgeneva na hrvatski jezik. Va\u017eno je napomenuti da Mi\u0161katovi\u0107 Turgeneva nije prevodio izravno s ruskog jezika, nego posredno, preko francuskih izdanja Turgenevljevih djela (Badali\u0107 1972: 290). To zna\u010di da je Mi\u0161katovi\u0107 prevodio ona djela koja su se u tom trenutku prevodila u Francuskoj i koja su bila na vrhuncu popularnosti. Sva ranije prevedena djela, poput Lov\u010devih zapisa, u Hrvatskoj su prevedena tek krajem stolje\u0107a (Flaker 1968: 85). Realisti\u010dke tendencije koje su se javile 60-ih godina predstavljale su dobru osnovu za izvanrednu recepciju Turgeneva koja je uslijedila nakon prvih prijevoda. Mo\u017eemo to i\u0161\u010ditati i iz suvremene knji\u017eevne kritike: Ivan Zahar tako pi\u0161e kako je glavna kvaliteta Turgenevljevih pripovijesti njihova realisti\u010dnost (Zahar, cit. po Badali\u0107 1972: 296), \u0160enoa je analizom Turgenevljeve poetike istaknuo njezine elemente koje je smatrao primjerom za sve hrvatske pisce (objektivno opisivanje likova, jednostavna i jasna kompozicija, jednostavan \u010din) (\u0160enoa, cit. po Badali\u0107 1972: 296), Vladimir Ma\u017eurani\u0107 smatrao je da je tendencioznost va\u017ean dio Turgenevljeve poetike (Ma\u017eurani\u0107, cit. po Badali\u0107 1972: 297), a na navedene knji\u017eevne kriti\u010dare nastavlja se cijeli niz suvremenika koji su poku\u0161avali analizirati Turgenevljevu poetiku i smjestiti je u kontekst hrvatske knji\u017eevnosti. Kre\u0107u\u0107i se u svom razvojnom putu k realizmu, hrvatska je knji\u017eevnost i pripadaju\u0107a joj kritika smatrala Turgeneva pozitivnim knji\u017eevnim primjerom, a knji\u017eevnici su iz njegovog stvarala\u0161tva u\u010dili pisati novelu karaktera. Kako pi\u0161e Aleksandar Flaker, u 70-im godinama XIX. stolje\u0107a zamjenom novele doga\u0111aja novelom karaktera zapo\u010dinje formiranje hrvatske realisti\u010dke proze, iako tek deklarativno. Bez obzira na realisti\u010dke tendencije, ta se novela u 70-ima jo\u0161 uvijek pi\u0161e u predrealisti\u010dkom klju\u010du (Flaker 1968: 90).
\n80-e godine obilje\u017eavaju novi, mladi autori koji su aktivno sudjelovali u politi\u010dkom \u017eivotu zemlje, u sklopu Stranke prava i Narodne stranke. \u010clanovi Stranke prava, kao \u0161to je primjerice bio Eugen Kumi\u010di\u0107, zahtijevali su od knji\u017eevnosti analizu suvremenog dru\u0161tva i o\u0161tru dru\u0161tvenu kritiku, a knji\u017eevne su uzore pronalazili u stvarala\u0161tvu \u00c9mila Zole i u ruskoj knji\u017eevnosti (isto: 106). Osnovna je karakteristika stvarala\u0161tva te politi\u010dko-umjetni\u010dke struje konflikt s tradicijom, \u0161to se ponajprije o\u010dituje u negiranju \u0161enoinskih metoda i modela koji su se u tom trenutku smatrali knji\u017eevnim standardom. S druge se strane nalaze autori povezani s Narodnom strankom koji deklarativno nastavljaju \u0161enoinsku poetiku, ali joj poku\u0161avaju pridodati realisti\u010dke elemente. Obje struje navode upravo Turgeneva kao svog knji\u017eevnog uzora. Pisci Stranke prava oslanjaju se na njegove modele socijalne analize dru\u0161tva, a pisci Narodne stranke isti\u010du poeti\u010dnost stila kao glavnu odliku Turgenevljev\u0430 stvarala\u0161tva koju je potrebno nau\u010diti i preuzeti. Osim toga, obje su stranke svoju politi\u010dku aktivnost usmjeravale na ja\u010danje veza s ostalim slavenskim narodima te se i u tom kontekstu Turgenev kao Slaven i \u201ena\u0161 Ivan\u201c (Gaj, cit. po Badali\u0107 1972: 294) name\u0107e kao adekvatan knji\u017eevni uzor.
\nSve su navedene okolnosti dovele do promjena i u samoj knji\u017eevnoj produkciji. Novela karaktera za\u017eivjela je u stvarala\u0161tvu 80-ih; u djelima navedenog perioda mo\u017ee se primijetiti smanjenje epskih elemenata koji se zamjenjuju lirskim. Koliko su se onodobni autori ugledali na Turgeneva jasno je iz \u010dinjenice da se u djelima toga razdoblja \u010desto mogu na\u0107i rije\u010di koje je Mi\u0161katovi\u0107 upotrebljavao u svojim prijevodima Turgeneva, a koje do toga trenutka nije bilo mogu\u0107e \u010duti u hrvatskom jeziku. Aleksandar Flaker te rije\u010di preuzete iz ruskog jezika isklju\u010divo zbog utjecaja Turgenevljevog stvarala\u0161tva naziva turgenjevizmima i definira ih kao specifi\u010dnost hrvatske realisti\u010dke knji\u017eevnosti (Flaker 1968: 113).<\/p>\n

Za\u0161to ba\u0161 Turgenev?
\nKao \u0161to smo ve\u0107 pokazali, Turgenev je vrlo brzo stekao veliku popularnost me\u0111u hrvatskim piscima druge polovice XIX. stolje\u0107a. No, odmah nam se postavlja pitanje za\u0161to je ba\u0161 taj ruski autor toliko utjecao na razvoj hrvatske predrealisti\u010dke i realisti\u010dke knji\u017eevnosti. Osim ve\u0107 navedenih knji\u017eevnopovijesnih procesa u kojima se on javio kao odgovaraju\u0107i uzor, Josip Badali\u0107 u svojim komparativnim istra\u017eivanjima hrvatske i ruske knji\u017eevnosti primje\u0107uje jo\u0161 jedan razlog. Interes hrvatske knji\u017eevnosti poklopio se s Turgenevljevim stvarala\u0161tvom na tematskom planu, a izvor tog poklapanja Badali\u0107 vidi u sli\u010dnosti socioekonomske strukture Rusije i Hrvatske u XIX. stolje\u0107u (Badali\u0107 1972: 294). Ta se sli\u010dnost o\u010dituje u dva aspekta. Prvi je svakako taj da se u Rusiji i Hrvatskoj posljedice ukidanja feudalizma osje\u0107aju upravo u ovom periodu. Cijela jedna socijalna klasa, koja je do tog trenutka nosila materijalnu i duhovnu kulturu naroda, po\u010dinje nestajati (isto). Posljednja generacija feudalaca nije sposobna brinuti se o sebi i ta tragedija cijele klase name\u0107e se kao tema i Turgenevu i hrvatskim realisti\u010dkim piscima, kao \u0161to je na primjer Ksaver \u0160andor Gjalski (isto). S druge strane, ideje hrvatskog narodnog preporoda pro\u0161irile su se u drugoj polovici XIX. stolje\u0107a na sve ja\u010de artikuliranu \u017eelju za nacionalnom samostalno\u0161\u0107u koju je pratila \u017eelja za ujedinjenjem svih ju\u017enoslavenskih naroda. Potporu su u tim te\u017enjama Hrvati dobivali i iz Rusije, \u010demu svjedo\u010di cijelo mno\u0161tvo onodobnih kulturno-politi\u010dkih veza Rusije i Hrvatske. U tom je kontekstu svoju ulogu odigrala i knji\u017eevnost, kojoj stvaranje knji\u017eevnih odnosa me\u0111u tim nacionalnim knji\u017eevnostima predstavlja prirodan put. Uzev\u0161i u obzir sve navedeno, ne za\u010du\u0111uje \u010dinjenica da je upravo Turgenev postao knji\u017eevnim uzorom hrvatske novelistike druge polovice XIX. stolje\u0107a. On pi\u0161e o dru\u0161tvenim procesima koji zanimaju i Hrvate, a to \u010dini na na\u010din koji u potpunosti odgovara toku knji\u017eevnopovijesnog razvoja hrvatske knji\u017eevnosti. Bez obzira na to \u0161to je u Rusiji ve\u0107 za \u017eivota postao kultnim piscem, Dostoevskij, s druge strane, nije u Hrvatskoj odmah do\u017eivio takvu popularnost. Tomu je tako jer je on \u201epjesnik novoga srednjeg gra\u0111anskog stale\u017ea\u201c (Badali\u0107 1972: 295) koji u tom trenutku u Hrvatskoj uop\u0107e ne postoji.
\nPrije no \u0161to sve navedeno poku\u0161amo pokazati na primjeru usporednog \u010ditanja Dnevnika suvi\u0161nog \u010dovjeka Ivana Sergeevi\u010da Turgeneva i Misli na vje\u010dnost Janka Leskovara, napomenuli bismo da Turgenevljeva popularnost u hrvatskoj knji\u017eevnosti druge polovice XIX. stolje\u0107a ne zna\u010di da su hrvatski pisci samo poku\u0161avali pisati \u0161to sli\u010dnije Turgenevu. Najkvalitetniju i najzanimljiviju knji\u017eevnost tog perioda nalazimo upravo me\u0111u autorima koji su koristili elemente Turgenevljeve poetike, ali su se istovremeno otklanjali od nje i time uvodili novitete u knji\u017eevne modele. Osim toga, hrvatska je novelistika turgenevsku poetiku svejedno primjenjivala hrvatskim dru\u0161tvenim realijama XIX. stolje\u0107a, \u0161to ju automatski navodi na drugi razvojni pravac. Upravo smo zato za usporednu analizu izabrali pripovijesti autora \u010dija se poetika uvelike razlikuje od realisti\u010dke, kako bismo ukazali na Turgenevljev utjecaj na hrvatsku novelu kraja stolje\u0107a.
\nUsporedno \u010ditanje pripovijesti Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka I. S. Turgeneva i Misao na vje\u010dnost J. Leskovara
\nJanko Leskovar jedan je od najzna\u010dajnijih hrvatskih pisaca prijelaza stolje\u0107a. U stru\u010dnoj se literaturi \u010desto isti\u010de kako je Turgenev utjecao na Leskovarovu poetiku, \u0161to se rijetko potkrepljuje konkretnim argumentima. Stoga \u0107emo mi poku\u0161ati usporednim \u010ditanjem pripovijesti Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka (\u0414\u043d\u0435\u0432\u043d\u0438\u043a \u043b\u0438\u0448\u043d\u0435\u0433\u043e \u0447\u0435\u043b\u043e\u0432\u0435\u043a\u0430) Ivana Sergeevi\u010da Turgeneva, objavljene 1850. godine u \u010dasopisu Ote\u010destvennye zapiski (\u041d\u0438\u043a\u043e\u043b\u044c\u0441\u043a\u0438\u0439 2017: 11) i Misli na vje\u010dnost Janka Leskovara, objavljene 1891. godine u \u010dasopisu Vijenac ukazati na elemente Leskovarove poetike koje on preuzima iz Turgenevljevog stvarala\u0161tva, ali i istaknuti novitete koje Leskovar uvodi u poetiku \u017eanra i time pokazuje nove tendencije u hrvatskoj knji\u017eevnosti.<\/p>\n

1. Struktura
\nVe\u0107 na prvi pogled na odabrane pripovijesti postaje jasno da se one prije svega razlikuju po svojoj duljini. Misao na vje\u010dnost zaista je kratka pripovijest od nekoliko stranica, a Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka poprili\u010dno je dulje djelo. Vjerujemo da je jedan od klju\u010dnih razloga takve disproporcije stil pripovijedanja, o \u010demu \u0107e rije\u010di jo\u0161 biti kasnije.
\nStruktura pripovijesti Misao na vje\u010dnost ima \u010detiri dijela. U prvome dijelu pripovjeda\u010d opisuje glavnog lika, \u0110uru Marti\u0107a, njegov izgled, psihi\u010dko i socijalno stanje te tipove odnosa koje glavni lik ostvaruje s ostalim ljudima. U drugom se dijelu \u010ditatelju predstavlja jedan dan u \u017eivotu \u0110ure Marti\u0107a. To nije obi\u010dan dan, nego on izaziva \u0110uru na kontemplacije o smislu \u017eivota. Tre\u0107i je dio pripovijesti \u0110urino prisje\u0107anje epizode iz vlastite pro\u0161losti koja je izravno utjecala na njegov psihi\u010dki razvoj i stanje u pripovjednoj sada\u0161njosti. Navedena epizoda nije ispripovijedana u potpunosti jer se \u010ditatelju ne otkriva cijela povijest ljubavi i svi doga\u0111aji koji ju prate. Iscrtana su samo dva prizora: priznavanje ljubavi i smrt ljubljene djevojke. \u010cetvrti dio u strukturi pripovijesti igra ulogu novelisti\u010dkog obrata, u kojem \u0110uro naposljetku silazi s uma. Zanimljiva je \u010dinjenica da se obrat doga\u0111a tek u posljednjoj re\u010denici, \u0161to odgovara i op\u0107em stilu sa\u017eetosti Leskovarove pripovijesti. Kratkoj formi kao \u0161to je pripovijest, koju je Leskovar dodatno naglasio lakonskim pripovijedanjem, ne bi odgovarao dugi kraj, a i sam pripovjeda\u010d, iako pripovijeda u tre\u0107em licu, ne daje \u010ditatelju potpuni uvid u unutarnji svijet glavnog lika.
\nS druge strane, Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka sastoji se od dvanaest dijelova. S obzirom na to da je forma dnevni\u010dka, njezini dijelovi predstavljaju zapise o jedanaest dana u \u017eivotu glavnog lika \u010culkaturina, od 20. o\u017eujka do 1. travnja, kada je datirana posljednja bilje\u0161ka. Pripovijesti je dodana i Napomena izdava\u010da. Na dan 28. o\u017eujka nema zapisa, a u bilje\u0161ci sljede\u0107eg dana pripovjeda\u010d obja\u0161njava da nije imao snage pisati zbog bolesti. Glavni lik, ujedno i pripovjeda\u010d, dnevnik vodi uo\u010di svoje smrti. Zapisi skoro pa uop\u0107e ne sadr\u017ee doga\u0111aje iz pripovjedne sada\u0161njosti, nego uglavnom prepri\u010davaju pro\u0161le doga\u0111aje iz \u017eivota glavnog lika. U prvoj bilje\u0161ci pripovjeda\u010d po\u010dinje pripovijedati svoj \u017eivot od ro\u0111enja, ali ve\u0107 u \u010detvrtoj pa\u017enju usmjerava na jedan odre\u0111eni doga\u0111aj iz svog \u017eivota \u2013 prvu, neuzvra\u0107enu ljubav. Treba istaknuti \u010dinjenicu da je svaki zapis u dnevniku dulji od prethodnog, a ta tendencija kre\u0107e od petog zapisa u kojem zapo\u010dinje pripovijedanje centralnog doga\u0111aja pripovijesti. Novelisti\u010dki obrat u Dnevniku suvi\u0161nog \u010dovjeka nije toliko nagla\u0161en, kao \u0161to ga je naglasio Janko Leskovar u Misli na vje\u010dnost. Posljednji dnevni\u010dki unos bilje\u0161ka je umiru\u0107eg \u010dovjeka, posljednji krik prije smrti. \u010citatelj je od po\u010detka pripovijesti pripremljen na pripovjeda\u010devu smrt, pa se ona ne poima kao novelisti\u010dki obrat jer nedostaje efekt neo\u010dekivanosti. Smatramo da se novelisti\u010dkim obratom mo\u017ee odrediti ve\u0107 spomenuta Napomena izdava\u010da u kojem stoji da je pod crte\u017eom glave \u201enetko napisao sljede\u0107e rije\u010di:
\nOvaj rukopis sam pro\u010ditao
\nI Sadr\u017eajem Tijem Nijesam Suglasan
\nPetar Zudotje\u0161in
\n_ _ _ _ _ _ _ _ _
\nMilostivi Gospodaru
\nPetar Zudotje\u0161in
\nMilostivi Gospodaru moj\u201c (Turgenjev 1964: 204)
\nKraj pridaje pripovijesti dozu tajnovitosti jer ostavlja \u010ditatelja bez odgovora na pitanja tko je Petar Zudotje\u0161in, kako je dnevnik dospio u ruke vlasti, za\u0161to je cenzuriran i kako je na kraju ipak objavljen.
\nMo\u017eemo zaklju\u010diti da obje pripovijesti opisuju epizodu iz \u017eivota glavnih likova, \u0161to je i jedno od glavnih obilje\u017eja kratke pripovjedne forme (vidi: Solar 2004). Dok u Misli na vje\u010dnost ta epizoda traje \u010detiri dana i predstavlja granicu izme\u0111u zdravlja i ludila glavnog lika, u Dnevniku suvi\u0161nog \u010dovjeka samo trajanje glavnog doga\u0111aja nema veliku va\u017enost. Va\u017ean je sam doga\u0111aj koji utje\u010de na psihi\u010dko stanje glavnog lika u pripovjednoj sada\u0161njosti. I Turgenev i Leskovar \u201efabulu sa\u017eimaju eliminiraju\u0107i periferno i naracijski neva\u017eno, zaziru od tzv. epske deskriptivnosti\u201c (Milanja 1987: 72).<\/p>\n

2. Pripovjeda\u010d
\nVe\u0107 smo spomenuli kako se pripovjeda\u010di na\u0161ih pripovijesti razlikuju. U Dnevniku suvi\u0161nog \u010dovjeka nalazimo pripovjeda\u010da u ich-formi jer glavni lik djela vodi svoj dnevnik, dok je pripovjeda\u010d u Misli na vje\u010dnost u er-formi.
\nBez obzira na razliku u pripovjeda\u010dima, u objema pripovijestima mo\u017eemo odrediti dvije dijegeti\u010dke razine. Pri analizi Dnevnika suvi\u0161nog \u010dovjeka pa\u017enju treba obratiti na razlikovanje \u010culkaturina-lika i \u010culkaturina-pripovjeda\u010da jer se oni nalaze na razli\u010ditim dijegeti\u010dkim razinama. Isto se doga\u0111a i u Misli na vje\u010dnost u kojoj je pripovjeda\u010d ekstradijegeti\u010dki, kao i \u010culkaturin-pripovjeda\u010d, s tom razlikom da je \u010culkaturin-pripovjeda\u010d ekstradijegeti\u010dki u odnosu na dijegeti\u010dku razinu pripovjedne pro\u0161losti, dok je, za razliku od pripovjeda\u010da u Misli na vje\u010dnost, on intradijegeti\u010dki na razini pripovjedne sada\u0161njosti.<\/p>\n

3. Stil pripovijedanja
\nVe\u0107 smo spomenuli da je duljina na\u0161ih pripovijesti povezana sa stilom pripovijedanja. Kao primjer navest \u0107emo opis prirode, to\u010dnije opis zalaska sunca koji se pojavljuje u oba djela:
\nIza\u0161li smo na \u010distinu, stali i oboje nehotice za\u017emurili: ba\u0161 nasuprot nama, usred u\u017earenog oblaka, zapadalo je crveno i veli\u010danstveno sunce. Pola neba je prekrilo u\u017eareno crvenilo, crvene zrake su pogdjegdje padale poput u\u017earena olova po livadama bacaju\u0107i crven odsjev \u010dak na drugu obalu, koja je ve\u0107 bila u sjeni, le\u017eale na rijeci ondje gdje se ova nije sakrivala pod \u0161ipragom koje se nadvilo nad njom \u2013 ba\u0161 kao da su se opirale o prsa obronka i \u0161ume. Mi smo zastali obliveni plamenom svjetlo\u0161\u0107u. Ja ne znam prikazati rije\u010dima svu veli\u010danstvenost te slike. Ka\u017eu da je neki slijepac predstavio sebi crvenu boju kao zvuk trube; ne znam koliko je ova poredba to\u010dna, ali, zaista, kao da je to bilo neko dozivanje u tom razbuktalom zlatu ve\u010dernjeg zraka, u tom rumenom sjaju neba i zemlje (Turgenjev 1964: 172-173).
\nVe\u0107 pred \u010detrnaest dana bija\u0161e zapao snijeg i dobro se ustalio, a zima pritisla ljuto. Nebo bija\u0161e za\u010dudo vedro, a sunce jo\u0161 na obzorju, pa se njegovi zlatni traci ljeskahu na snje\u017enoj bjelini (Leskovar 1997: 17).
\nO simbolici prirode jo\u0161 \u0107emo pone\u0161to re\u0107i, a za sad \u0107emo se zaustaviti na stilu ovih opisa. Odmah nam u o\u010di upada njihova detaljnost. \u010culkaturin zalazak opisuje pomo\u0107u svojih impresija, a pripovjeda\u010d u Misli na vje\u010dnost iscrtava sliku trenutka bez da ga povezuje s glavnim likom. Takva se metoda ponavlja i u ostatku pripovijesti: Leskovarov pripovjeda\u010d svoje izjave \u010desto ne povezuje me\u0111u sobom nego ih samo ni\u017ee, a mogu\u0107e ih je povezati tek na simboli\u010dkoj razini. \u010culkaturin-pripovjeda\u010d se, s druge strane, u opisima izravno oslanja na emocije likova i u detalje opisuje utjecaj razli\u010ditih doga\u0111aja i pojava na \u010culkaturina-lika.
\nSve su re\u010denice Leskovarovog djela odmjerene i me\u0111usobno uravnote\u017eene. Nije izre\u010deno ni\u0161ta vi\u0161e od potrebnog minimuma. Turgenevljev pripovjeda\u010d pripovijeda sasvim suprotno, ponekad \u010dak i na granici struje svijesti:
\nSad \u0107u jednostavno i mirno ispri\u010dati o svome \u017eivotu.
\nTako smo se, dakle, preselili u Moskvu\u2026
\nBa\u0161 mi sada pada na pamet: je li doista vrijedno pri\u010dati svojem \u017eivotu?
\nNe, sigurno nije vrijedno\u2026 (Turgenjev 1964: 163-164).
\nZanimljivo je i pogledati kako autori oblikuju dijelove\/poglavlja. U Misli na vje\u010dnost dijelovi\/poglavlja oblikovani su kao zatvorene cjeline sa zada\u0107om da prenesu odre\u0111enu informaciju koja \u0107e postati dio ve\u0107e slike djela. Svaki dio zavr\u0161ava u trenutku kada zavr\u0161i prenositi zadanu informaciju, bez pro\u0161irivanja teksta retardacijskim postupcima. \u010culkaturin-pripovjeda\u010d svoje bilje\u0161ke u dnevniku sla\u017ee tehnikom sli\u010dnom slaganju pustolovnog romana. Zapis naglo zavr\u0161ava u trenutku kad je radnja najzanimljivija, a \u010ditatelj je doveden do vrhunca napetosti: \u201e[\u2026] kad odjednom jedan neo\u010dekivani doga\u0111aj\u2026 Do sutra! Danas sam umoran\u201c (Turgenjev 1964: 183).<\/p>\n

4. Motivika, tematika, simbolika
\nIzdvojit \u0107emo nekoliko glavnih tema, motiva i simbola koji se pojavljuju u oba djela i poku\u0161at \u0107emo ukazati na sli\u010dnosti i razlike u njihovoj obradi.
\nPriroda je va\u017ean strukturni element obje pripovijesti, a funkcija joj je otkrivanje psiholo\u0161kih osobina junaka. One zapise u kojima \u010culkaturin-pripovjeda\u010d pi\u0161e o pripovjednoj sada\u0161njosti on zapo\u010dinje opisom prirode. Zanimljivo je primijetiti da se tada priroda postavlja u opoziciju prema psihi\u010dkom i fizi\u010dkom stanju pripovjeda\u010da. Naime, \u010culkaturin umire, a priroda se ra\u0111a u svom proljetnom ciklusu (\u041d\u0438\u043a\u043e\u043b\u044c\u0441\u043a\u0438\u0439 2017: 12). Svoje dnevni\u010dke zapise \u010culkaturin zavr\u0161ava stihovima A. S. Pu\u0161kina: \u201eNeka kod grobnog ulaza \/ Ple\u0161e novi mladi \u017eivot, \/ I priroda ravnodu\u0161na \/ Vje\u010dnom ljepotom neka sja!\u201c (Turgenjev 1964: 204), koji ukazuju upravo na suprotstavljanje zdrave prirode bolesnom, umiru\u0107em \u010dovjeku. Va\u017enost te opozicije za pripovijest o\u010dituje se u \u010dinjenici da se u nekim dijelovima Dnevnika priroda uzdi\u017ee do razine na kojoj postaje samostalnim likom pripovijesti: \u201eO\u010dito priroda nije ra\u010dunala na mene, a posljedica toga je da se prema meni pona\u0161ala kao prema neo\u010dekivanom i nepozvanom gostu\u201c (isto: 165). Va\u017enu ulogu priroda igra i u Misli na vje\u010dnost, no u toj pripovijesti ona odgovara psihi\u010dkom stanju glavnoga junaka. Tijekom dana \u0110uro je dobre volje, a period no\u0107i i tame postaje vrijeme kontemplacija i mu\u010denja koji su gurnuli \u0110uru onkraj zdravog razuma. Zalasci sunca i glazba postaju poticaji za razmi\u0161ljanje o smislu \u017eivota i vje\u010dnosti.
\nTema ljubavi tako\u0111er je krucijalna za razumijevanje na\u0161ih pripovijesti. U obje se pripovijesti tematizira prva, neostvarena ljubav koja utje\u010de na razvoj identiteta oba glavna lika. No, odnos \u017eu\u0111enih djevojaka prema na\u0161im junacima razlikuje se. U Misli na vje\u010dnost susre\u0107emo pri\u010du o bezvoljnom mu\u0161karcu i po\u017ertvovnoj djevojci (Flaker 1968: 150), a u Dnevniku suvi\u0161nog \u010dovjeka djevojka u potpunosti odbija \u010culkaturina.
\nTre\u0107i motivsko-tematski element koji se javlja u oba djela predosje\u0107anje je budu\u0107ih doga\u0111aja. Ta sposobnost da intuitivno predvide, predosjete doga\u0111aje mu\u010di \u0110uru i \u010culkaturina:
\nI \u010dinja\u0161e mu se da je to prava istina, pa kad je jednom iza take sanje ustao, toliko se smutio, da nije znao dokud se\u017ee san, dokud \u017eivot (Leskovar 1997: 16).
\nKao da su me razdirale mu\u010dne, stra\u0161ne slutnje\u2026 i, tko zna, mo\u017eda bih bio tada veoma zaprepa\u0161ten da se one nisu obistinile (Turgenjev 1964: 195).
\nOna im sposobnost ote\u017eava \u017eivot i poti\u010de ih da se jo\u0161 vi\u0161e uvuku u sebe i svoje misli te se odmaknu od ostalih ljudi.<\/p>\n

5. Suvi\u0161an \u010dovjek
\nTermin suvi\u0161an \u010dovjek u uporabu je u\u0161ao upravo nakon Turgenevljevog izdavanja Dnevnika suvi\u0161nog \u010dovjeka (\u041d\u0438\u043a\u043e\u043b\u044c\u0441\u043a\u0438\u0439 2017: 9). To je tip knji\u017eevnog junaka kojeg mo\u017eemo definirati sljede\u0107im karakteristikama:
\n1. Uglavnom je plemi\u0107, \u010desto mladi\u0107.
\n2. Obrazovan je.
\n3. Otu\u0111en je od dru\u0161tva i poku\u0161ava na\u0107i svoje mjesto u njemu.
\n4. Postavlja si visoke zahtjeve koje ne mo\u017ee ispuniti, nakon \u010dega se odri\u010de \u017eivota.
\n5. Nesretan je u ljubavi.
\n6. \u017divot mu zavr\u0161ava tragi\u010dno, \u010desto ve\u0107 u mladosti (isto: 11).
\nJasno je da ve\u0107inu navedenih karakteristika mo\u017eemo prepoznati i u na\u0161im djelima. Nikol’skij isti\u010de da je suvi\u0161an \u010dovjek tip knji\u017eevnog junaka koji je \u201eiza\u0161ao iz granica knji\u017eevnih djela i postao samostalnom kulturnom pojavom\u201c (\u041d\u0438\u043a\u043e\u043b\u044c\u0441\u043a\u0438\u0439 2017: 8) jer mu je \u201esvaki pisac dodao osobine vezane uz karakteristike svoga vremena ili zemlje\u201c (isto).
\n\u0160to se na\u0161ih junaka ti\u010de, \u0110uro Marti\u0107 ne zadovoljava prvi kriterij jer nije plemi\u0107. U Turgenevljevom stvarala\u0161tvu se tip suvi\u0161nog \u010dovjeka pribli\u017eava tipu malog \u010dovjeka (\u0424\u0435\u0434\u043e\u0441\u0435\u0435\u043d\u043a\u043e 2008: 126), a Leskovar kre\u0107e i korak dalje te nam predstavlja junaka koji uop\u0107e nije plemi\u0107, nego je u\u010ditelj. Leskovarova poetika pru\u017ea nam uvid u razloge takvog odabira. On u potpunosti odbacuje socijalnu analizu dru\u0161tva kao neophodan dio svoje pripovijesti i naglasak prebacuje na psihi\u010dka stanja glavnog junaka (Flaker 1968: 157). Mo\u017eemo to odmah povezati s drugom \u010destom osobinom suvi\u0161nog \u010dovjeka, a to je obrazovanje. I \u0110uro i \u010culkaturin obrazovani su, ali njihovo obrazovanje u kontekstu ovih djela ne igra preveliku ulogu pa se na to u samim djelima ne obra\u0107a previ\u0161e pozornosti.
\nKada govorimo o odnosu junaka prema okolini, mo\u017eemo re\u0107i da su i \u0110uro i \u010culkaturin tipi\u010dni suvi\u0161ni ljudi, otu\u0111eni od dru\u0161tva u kojem \u017eive te nisu u mogu\u0107nosti realizirati svoje potencijale. Dva su \u017eivotna zahtjeva koje na\u0161i likovi postavljaju pred sebe: realizirati sebe i \u201ebiti kao svi\u201c. Realizirati sebe za njih zna\u010di realizirati ljubavni odnos za kojim \u017eude, a \u201ebiti kao svi\u201c \u017eelja je za pronalaskom svojeg mjesta u dru\u0161tvu od kojeg su se otu\u0111ili. Ni jedan ni drugi \u017eivotni zahtjev oni ne uspijevaju realizirati, \u0161to ih navodi na misli o smrti. Bez obzira na ove karakterne sli\u010dnosti, misli o smrti odvode ih u razli\u010dite pravce. \u0110uri Marti\u0107u smrt je odlazak na vje\u010dno mu\u010denje: \u201eDa, gledati u vje\u010dnosti! Gre\u0161nici, gre\u0161nici ne\u0107e vidjeti ondje ni\u0161ta, ni\u0161ta; oni \u0107e gledati samo svoje bezdjelo, svoju \u017ertvu na vijeke vjekova\u2026\u201c (Leskovar 1997: 20). S druge strane, \u010culkaturin u smrti vidi izlaz iz muke i olak\u0161anje: \u201eDa, lijepo je otrgnuti se kona\u010dno od mu\u010dnog saznanja \u017eivota, od nametljivog, nemirnog osje\u0107aja \u017eivljenja, postojanja!\u201c (Turgenjev 1964: 160). Ni jednom ni drugom junaku neostvarena ljubav ne dopu\u0161ta \u017eivjeti, ali je razlika u tome \u0161to \u0110uru ona slijedi u obliku krivnje te je on svjestan da \u0107e ga slijediti vje\u010dno, i u smrti, dok \u010culkaturina ona onemogu\u0107ava da ispuni svoj drugi \u017eivotni zahtjev, a to je \u201ebiti kao svi\u201c. Za njega je \u017eivot nakon smrti spasenje: \u201eako on postoji, suvi\u0161an je; ako \u017eeli prestati biti suvi\u0161nim \u2013 mora umrijeti, nestati u prirodi, prestati postojati\u201c (\u041d\u0438\u043a\u043e\u043b\u044c\u0441\u043a\u0438\u0439 2017: 14-15). Mo\u017eemo re\u0107i da im razmi\u0161ljanje o pro\u0161losti ne dopu\u0161ta \u017eivjeti u sada\u0161njosti i uni\u0161tava im budu\u0107nost (Milanja 1987: 21).
\nRazlikuju se \u010culkaturin i \u0110uro i u na\u010dinu razmi\u0161ljanja o pro\u0161losti. \u0110uru Marti\u0107a zanimaju vertikalna pitanja, pitanja odnosa \u017eivota na zemlji i vje\u010dnosti, svemiru. Misli o pro\u0161losti u takvim kontemplacijama dobivaju funkciju povoda za odre\u0111ivanje vlastite pozicije na toj vertikalnoj osi. \u010culkaturina zanimaju, s druge strane, sasvim suprotna, horizontalna pitanja. On poku\u0161ava doku\u010diti svoju poziciju u dru\u0161tvenom sustavu. Napomenuli bismo kako dru\u0161tvo u ovom kontekstu treba razumijevati kao skup odnosa me\u0111u razli\u010ditim ljudskim karakterima, a ne kao ekonomsko-sociolo\u0161ki pojam. \u010culkaturin sebe upravo u odnosu na horizontalnu os definira kao suvi\u0161nog \u010dovjeka ne nalaze\u0107i si mjesto u dru\u0161tvenom sustavu. Kako to \u010desto biva u svijetu suvi\u0161nih ljudi, umjetnost je katalizator njihovih kontemplacija. \u0110uri je to glazba, a \u010culkaturinu umjetnost rije\u010di, to jest sam dnevnik koji pi\u0161e.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

Nakon \u0161to se Turgenev u doba krize hrvatske novelistike 60-ih godina XIX. stolje\u0107a nametnuo kao knji\u017eevni uzor, njegov utjecaj mo\u017eemo pratiti do kraja hrvatskog realizma, ali i u za\u010decima modernizma. Poku\u0161ali smo usporediti jednu takvu protomodernisti\u010dku pripovijest s Turgenevljevom na formalnom i idejnom planu. Ono \u0161to mo\u017eemo zaklju\u010diti je da Leskovar u odnosu na Turgeneva u potpunosti odbacuje socijalnu analizu dru\u0161tva i pa\u017enju usmjerava na psiholo\u0161ku analizu glavnog junaka. Iako je Turgenev jedan od glavnih predstavnika poetskog realizma, njegove psiholo\u0161ke analize likova uvijek prati i odre\u0111ena doza dru\u0161tvene analize, od \u010dega Leskovar kona\u010dno odstupa. Na formalnom planu vidljiva je Leskovarova \u017eelja za kratkim, odmjerenim, lakonskim izrazom te mo\u017eemo re\u0107i da su njegova djela \u201ezgusnuta, kondenzirana parafraza\u201c (Flaker 1968: 151) Turgenevljevih djela. Najve\u0107i se odmak od turgenjevske poetike svakako vidi u oblikovanju modela suvi\u0161nog \u010dovjeka, kojemu je Leskovar pridodao elemente svoje poetike, odbacuju\u0107i socijalne odrednice tog tipa knji\u017eevnog junaka. Reducirav\u0161i novelu karaktera, Leskovar grabi naprijed i unosi elemente impresionizma i egzistencijalizma u hrvatsku novelistiku.<\/p>\n

 <\/p>\n

Literatura<\/p>\n

1. Badali\u0107, Josip. 1972. I. S. Turgenjev, u: \u201eRusko-hrvatske knji\u017eevne studije\u201c. Zagreb: Liber \u2013 Izdanja instituta za znanost o knji\u017eevnosti, str. 289-344.
\n2. Flaker, Aleksandar. 1968. Hrvatska novela i Turgenjev, u: \u201eKnji\u017eevne poredbe\u201c. Zagreb: \u201eNaprijed\u201c, str. 83-158.
\n3. Leskovar, Janko. 1997. Misao na vje\u010dnost, u: \u201ePripovijesti\u201c. Vinkovci: Rije\u010d, str. 15-21.
\n4. Milanja, Cvjetko. 1987. Janko Leskovar. Zagreb: Zavod za znanost o knji\u017eevnosti, Sveu\u010dili\u0161na naklada Liber.
\n5. O\u010dak, Ivan. 1992. Hrvatski izvori za hrvatsko-ruske veze krajem XIX. i po\u010detkom XX. stolje\u0107a, u: \u201eHistorijski zbornik\u201c god. XLV (1). Zagreb: Dru\u0161tvo za hrvatsku povjesnicu, str. 237-245.
\n6. Solar, Milivoj. 2004. Teorija novele, u: \u201eIdeja i pri\u010da\u201c. Zagreb: Golden marketing, Tehni\u010dka knjiga, str. 315-398.
\n7. Turgenjev, Ivan Sergejevi\u010d. 1964. Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka (prev. Elza Doli\u0107), u: \u201eTri susreta. Pripovijetke\u201c. Zagreb: Matica hrvatska, str.159-204.<\/p>\n

8. \u041c\u0430\u043b\u0435\u043d\u044c\u043a\u0438\u0439 \u0447\u0435\u043b\u043e\u0432\u0435\u043a, \u0432: \u00ab\u041d\u043e\u0432\u0430\u044f \u043b\u0438\u0442\u0435\u0440\u0430\u0442\u0443\u0440\u043d\u0430\u044f \u044d\u043d\u0446\u0438\u043a\u043b\u043e\u043f\u0435\u0434\u0438\u044f\u00bb. \u0420\u0435\u0436\u0438\u043c \u0434\u043e\u0441\u0442\u0443\u043f\u0430: http:\/\/www.nlit.ru\/m\/malenkij_chelovek.htm (\u0414\u0430\u0442\u0430 \u043e\u0431\u0440\u0430\u0449\u0435\u043d\u0438\u044f: 4 \u0438\u044e\u043b\u044f 2018)
\n9. \u041d\u0438\u043a\u043e\u043b\u044c\u0441\u043a\u0438\u0439, \u0415\u0432\u0433\u0435\u043d\u0438\u0439 \u0412\u043b\u0430\u0434\u0438\u043c\u0438\u0440\u043e\u0432\u0438\u0447. 2017. \u0415\u0449\u0435 \u0440\u0430\u0437 \u043e \u043f\u0440\u043e\u0431\u043b\u0435\u043c\u0435 \u00ab\u043b\u0438\u0448\u043d\u0435\u0433\u043e \u0447\u0435\u043b\u043e\u0432\u0435\u043a\u0430\u00bb \u0432 \u0440\u0443\u0441\u0441\u043a\u043e\u0439 \u043a\u043b\u0430\u0441\u0441\u0438\u0447\u0435\u0441\u043a\u043e\u0439 \u043b\u0438\u0442\u0435\u0440\u0430\u0442\u0443\u0440\u0435, \u0432: \u00abArt logos\u00bb \u0447. 1, \u0441. 7-22. \u0420\u0435\u0436\u0438\u043c \u0434\u043e\u0441\u0442\u0443\u043f\u0430: https:\/\/cyberleninka.ru\/article\/n\/eschyo-raz-o-probleme-lishnego-cheloveka-v-russkoy-klassicheskoy-literature (\u0414\u0430\u0442\u0430 \u043e\u0431\u0440\u0430\u0449\u0435\u043d\u0438\u044f: 17 \u043c\u0430\u044f 2018).
\n10. \u0424\u0435\u0434\u043e\u0441\u0435\u0435\u043d\u043a\u043e, \u041d\u0430\u0442\u0430\u043b\u044c\u044f \u0413\u0435\u043d\u043d\u0430\u0434\u044c\u0435\u0432\u043d\u0430. 2008. \u0418.\u0421. \u0422\u0443\u0440\u0433\u0435\u043d\u0435\u0432: \u041a \u0432\u043e\u043f\u0440\u043e\u0441\u0443 \u043e \u00ab\u043b\u0438\u0448\u043d\u0435\u043c \u0447\u0435\u043b\u043e\u0432\u0435\u043a\u0435\u00bb, \u0432: \u00ab\u0412\u0435\u0441\u0442\u043d\u0438\u043a \u0421\u0430\u043d\u043a\u0442-\u041f\u0435\u0442\u0435\u0440\u0431\u0443\u0440\u0433\u0441\u043a\u043e\u0433\u043e \u0443\u043d\u0438\u0432\u0435\u0440\u0441\u0438\u0442\u0435\u0442\u0430\u00bb \u0421\u0435\u0440. 9, \u0432\u044b\u043f. 3, \u0447. II, \u0441. 125-133. \u0421\u0430\u043d\u043a\u0442-\u041f\u0435\u0442\u0435\u0440\u0431\u0443\u0440\u0433: \u0418\u0437\u0434\u0430\u0442\u0435\u043b\u044c\u0441\u0442\u0432\u043e \u0421\u0430\u043d\u043a\u0442-\u041f\u0435\u0442\u0435\u0440\u0431\u0443\u0440\u0433\u0441\u043a\u043e\u0433\u043e \u0443\u043d\u0438\u0432\u0435\u0440\u0441\u0438\u0442\u0435\u0442\u0430.<\/p>\n

Sa\u017eetak<\/p>\n

Cilj je ovog rada usporediti pripovijesti Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka Ivana Sergeevi\u010da Turgeneva i Misao na vje\u010dnost Janka Leskovara. Pred samom analizom, rad daje pregled razvoja hrvatske novelistike u drugoj polovici XIX. stolje\u0107a i ukazuje na Turgenevljevo mjesto u tom procesu. Komparativna analiza novela podijeljena je na analizu formalnih i sadr\u017eajnih elemenata. Analiza formalnih elemenata sadr\u017eava analizu strukture novela, pripovjeda\u010da i stila pripovijedanja, a analiza sadr\u017eajnih elemenata pru\u017ea uvid u sli\u010dnosti i razlike motivike, tematike i simbolike djela te modela suvi\u0161nog \u010dovjeka. U radu se na temelju analize i knji\u017eevnopovijesnog konteksta izvode zaklju\u010dci o novitetima u protomodernisti\u010dkoj poetici novele Janka Leskovara i elementima preuzetih iz poetike Turgeneva.<\/p>\n

\u0410\u043d\u043d\u043e\u0442\u0430\u0446\u0438\u044f<\/p>\n

\u0426\u0435\u043b\u044c\u044e \u0434\u0430\u043d\u043d\u043e\u0439 \u0441\u0442\u0430\u0442\u044c\u0438 \u044f\u0432\u043b\u044f\u0435\u0442\u0441\u044f \u043f\u0430\u0440\u0430\u043b\u043b\u0435\u043b\u044c\u043d\u043e\u0435 \u0447\u0442\u0435\u043d\u0438\u0435 \u043f\u043e\u0432\u0435\u0441\u0442\u0435\u0439 \u0414\u043d\u0435\u0432\u043d\u0438\u043a \u043b\u0438\u0448\u043d\u0435\u0433\u043e \u0447\u0435\u043b\u043e\u0432\u0435\u043a\u0430 \u0418\u0432\u0430\u043d\u0430 \u0421\u0435\u0440\u0433\u0435\u0435\u0432\u0438\u0447\u0430 \u0422\u0443\u0440\u0433\u0435\u043d\u0435\u0432\u0430 \u0438 \u041c\u044b\u0441\u043b\u044c \u043e \u0432\u0435\u0447\u043d\u043e\u0441\u0442\u0438 \u042f\u043d\u043a\u0430 \u041b\u0435\u0441\u043a\u043e\u0432\u0430\u0440\u0430, \u0432 \u043a\u043e\u043d\u0442\u0435\u043a\u0441\u0442\u0435 \u043f\u0440\u043e\u0446\u0435\u0441\u0441\u0430 \u0440\u0430\u0437\u0432\u0438\u0442\u0438\u044f \u0445\u043e\u0440\u0432\u0430\u0442\u0441\u043a\u043e\u0439 \u043d\u043e\u0432\u0435\u043b\u043b\u0438\u0441\u0442\u0438\u043a\u0438 \u0432\u0442\u043e\u0440\u043e\u0439 \u043f\u043e\u043b\u043e\u0432\u0438\u043d\u044b XIX \u0432\u0435\u043a\u0430. \u041f\u0435\u0440\u0435\u0434 \u0441\u0430\u043c\u044b\u043c \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437\u043e\u043c \u043e\u043f\u0438\u0441\u044b\u0432\u0430\u0435\u0442\u0441\u044f \u0440\u0430\u0437\u0432\u0438\u0442\u0438\u0435 \u0438 \u043e\u043f\u0440\u0435\u0434\u0435\u043b\u044f\u0435\u0442\u0441\u044f \u043c\u0435\u0441\u0442\u043e \u0418.\u0421. \u0422\u0443\u0440\u0433\u0435\u043d\u0435\u0432\u0430 \u0432 \u044d\u0442\u043e\u043c \u043f\u0440\u043e\u0446\u0435\u0441\u0441\u0435. \u041f\u0430\u0440\u0430\u043b\u043b\u0435\u043b\u044c\u043d\u043e\u0435 \u0447\u0442\u0435\u043d\u0438\u0435 \u043e\u0431\u0435\u0438\u0445 \u043f\u043e\u0432\u0435\u0441\u0442\u0435\u0439 \u0440\u0430\u0437\u0434\u0435\u043b\u0435\u043d\u043e \u043d\u0430 \u0434\u0432\u0435 \u0447\u0430\u0441\u0442\u0438: \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437 \u0444\u043e\u0440\u043c\u0430\u043b\u044c\u043d\u044b\u0445 \u0438 \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437 \u0438\u0434\u0435\u0439\u043d\u044b\u0445 \u044d\u043b\u0435\u043c\u0435\u043d\u0442\u043e\u0432 \u0442\u0435\u043a\u0441\u0442\u0430. \u0412 \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437\u0435 \u0444\u043e\u0440\u043c\u0430\u043b\u044c\u043d\u043e\u0433\u043e \u0443\u0440\u043e\u0432\u043d\u044f \u043f\u0440\u043e\u0438\u0437\u0432\u0435\u0434\u0435\u043d\u0438\u0439 \u0432\u043a\u043b\u044e\u0447\u0435\u043d \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437 \u0441\u0442\u0440\u0443\u043a\u0442\u0443\u0440\u044b \u043f\u043e\u0432\u0435\u0441\u0442\u0435\u0439, \u0440\u0430\u0441\u0441\u043a\u0430\u0437\u0447\u0438\u043a\u0430 \u0438 \u0441\u0442\u0438\u043b\u044f \u043f\u043e\u0432\u0435\u0441\u0442\u0432\u043e\u0432\u0430\u043d\u0438\u044f, \u0432 \u0442\u043e \u0432\u0440\u0435\u043c\u044f \u043a\u0430\u043a \u0432 \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437\u0435 \u0438\u0434\u0435\u0439\u043d\u043e\u0433\u043e \u0443\u0440\u043e\u0432\u043d\u044f \u0442\u0435\u043a\u0441\u0442\u043e\u0432 \u0432\u043d\u0438\u043c\u0430\u043d\u0438\u0435 \u043e\u0431\u0440\u0430\u0449\u0430\u0435\u0442\u0441\u044f \u043d\u0430 \u0441\u0445\u043e\u0434\u0441\u0442\u0432\u0430 \u0438 \u0440\u0430\u0437\u043b\u0438\u0447\u0438\u044f \u043c\u043e\u0442\u0438\u0432\u0438\u043a\u0438, \u0442\u0435\u043c\u0430\u0442\u0438\u043a\u0438 \u0438 \u0441\u0438\u043c\u0432\u043e\u043b\u0438\u043a\u0438 \u043f\u0440\u043e\u0438\u0437\u0432\u0435\u0434\u0435\u043d\u0438\u0439, \u0430 \u0442\u0430\u043a\u0436\u0435 \u043d\u0430 \u043c\u043e\u0434\u0435\u043b\u044c \u00ab\u043b\u0438\u0448\u043d\u0435\u0433\u043e \u0447\u0435\u043b\u043e\u0432\u0435\u043a\u0430\u00bb. \u041d\u0430 \u043e\u0441\u043d\u043e\u0432\u0435 \u0430\u043d\u0430\u043b\u0438\u0437\u0430 \u043f\u0440\u043e\u0438\u0437\u0432\u0435\u0434\u0435\u043d\u0438\u0439 \u0438 \u043b\u0438\u0442\u0435\u0440\u0430\u0442\u0443\u0440\u043d\u043e-\u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0447\u0435\u0441\u043a\u043e\u0433\u043e \u043a\u043e\u043d\u0442\u0435\u043a\u0441\u0442\u0430, \u0432 \u043a\u043e\u0442\u043e\u0440\u043e\u043c \u043e\u043d\u0438 \u043f\u043e\u044f\u0432\u043b\u044f\u044e\u0442\u0441\u044f, \u0434\u0435\u043b\u0430\u044e\u0442\u0441\u044f \u0432\u044b\u0432\u043e\u0434\u044b \u043e \u043d\u043e\u0432\u0438\u0437\u043d\u0435 \u0432 \u043f\u0440\u043e\u0442\u043e\u043c\u043e\u0434\u0435\u0440\u043d\u0438\u0441\u0442\u0441\u043a\u043e\u0439 \u043f\u043e\u0432\u0435\u0441\u0442\u0438 \u042f\u043d\u043a\u0430 \u041b\u0435\u0441\u043a\u043e\u0432\u0430\u0440\u0430 \u0438 \u043e\u0431 \u044d\u043b\u0435\u043c\u0435\u043d\u0442\u0430\u0445, \u00ab\u0437\u0430\u0438\u043c\u0441\u0442\u0432\u043e\u0432\u0430\u043d\u043d\u044b\u0445\u00bb \u0438\u0437 \u043f\u043e\u044d\u0442\u0438\u043a\u0438 \u0422\u0443\u0440\u0433\u0435\u043d\u0435\u0432\u0430.<\/p>\n

Tea Radovi\u0107<\/span><\/a>, <\/strong>University of Zagreb<\/p>\n

Edited by: Jasmina Vojvodi\u0107, University of Zagreb<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cilj je ovog rada usporediti pripovijesti «Dnevnik suvi\u0161nog \u010dovjeka» Ivana Sergeevi\u010da Turgeneva i «Misao na vje\u010dnost» Janka LeskovaraRead More →<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":382,"featured_media":11552,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_FSMCFIC_featured_image_caption":"","_FSMCFIC_featured_image_nocaption":null,"_FSMCFIC_featured_image_hide":null,"footnotes":""},"categories":[80],"tags":[127,141],"class_list":["entry","author-","has-excerpt","post-1125","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-analysis-interpretation","tag-croatian","tag-tea-radovic"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1125","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/users\/382"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1125"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1125\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11549,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1125\/revisions\/11549"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11552"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1125"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1125"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dlf.uzh.ch\/sites\/slavicumpress\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1125"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}